Sindikalci iz Stare Pazove u borbi za svoja prava

 

Otpušteni radnici

Sve je počelo kao u nekakvom holivudskom filmu. Opština koja želi saradnju sa stranim partnerom. Prostorije propale firme koje preuzima poznata multinacionalna kompanija. Ljudi puni nade da će napokon svojim radom zaslužiti pristojne plate i direktor fabrike što svojim obećanjima celu pozitivnu euforiju podiže na viši nivo.

Danas, tri godine kasnije, sedmorica radnika bore se za svoje porodice, za svoje zdravlje, za egzistenciju, ali i za sve ostale radnike u fabrici „Gorenje Tiki“ u Staroj Pazovi.

 Zlatko Vuković, Zlatko Francuski, Boško Vučetić, Dejan Đorđević, Zdravko Tadić, Đorđe Pavkov i Davor Kalik krajem avgusta osnovali su fabrički sindikat kako bi pokušali da se izbore za bolje uslove rada i za veće plate.

      -    Bilo je i ranije nekih bojažljivih razgovora o osnivanju sindikata, međutim direktor je zaveo teror u fabrici i radnici su se plašili da ne ostanu bez posla. Ali kad nam je zbog svih ružnih stvari prekipelo, osnovali smo sindikat u najkraćem mogućem roku.

Rekao nam je predsednik radničkog sindikata Zlatko Vuković.

Radnici su od samog otvaranja fabrike mogli da primete kako „predizborna obećanja“ ipak neće biti ispunjena. Plate su bez obzira na dobro poslovanje i veliki profit stalno ostajale na zakonom propisanom minimalcu, a prekovremeni rad gotovo po pravilu nije bio plaćan. Stalne pretnje otkazom su i ostvarivane svaki put kad bi se neko požalio na neadekvatnu zaštitu na radu, ili bilo šta drugo vezano za način upravljanja fabrikom od strane rukovodstva.

Na kraju, nekoliko radnika je shvatilo da su priterani uza zid i imaju samo dve mogućnosti. Potražiti drugi posao ili se boriti za svoja prava uz pomoć sindikata.

Za ove ljude izbor nije bio težak, a čim je direktor Mirko Lešnik čuo da je podnet zahtev za osnivanje radničke organizacije pozvao je one koji su inicijatori i pokušao da ih zaplaši pričama o otkazu ako se ne povuku. Pošto njegove pretnje nisu bile uspešne probao je svojim odlukama da isprovocira sindikalce kako bi oni odustali od rada u takvom okruženju i sami napustili firmu. Prebacio ih je na najteža i najmanje plaćena radna mesta. Organizovao je alko test samo za njih sedmoricu. Pregledane su im lične kasete i svakodnevno su trpeli ponižavanja.

Nakon tih pokušaja direktor je uvideo da oni neće ustuknuti u svojim namerama pa je povukao očajnički potez. 25. avgusta izvukao je iz svoje fijoke blanko raskide ugovora koje su svi radnici prilikom stupanja u radni odnos morali da potpišu. Na njih je napisao trenutni datum i na taj način pokrenuo postupak po kome je ovih sedam osnivača  sindikata navodno sporazumno prekinulo radni odnos sa fabrikom.

Sledećeg dana obezbeđenje im, po nalogu direktora, nije dozvolilo da dođu do svojih radnih mesta i uručena su im rešenja o prestanku radnog odnosa.

Uz podršku Saveza Samostalnih Sindikata Stare Pazove odmah su podnete prijave Republičkoj inspekciji za rad i radne odnose. Inspektor Slavica Gojković ubrzo je donela odluku da otpušteni radnici moraju biti vraćeni na posao jer su sporazumni raskidi ugovora nelegalno upotrebljeni. Tada je direktoru Lešniku naloženo da odmah dozvoli radnicima povratak na stara radna mesta i da eventualna žalba ne odlaže ovu odluku. Podneta je i prijava Sudiji za prekršaje jer je rukovodstvo fabrike na nelegalan način pokušalo da otpusti radnike.

Direktor je ipak odbio da postupi po nalogu inspekcije za rad, pa i dalje nije dozvoljavao radnicima ulazak u fabriku. Ovakva njegova odluka je dovela do podnošenja i drugih tužbi Sudiji za prekršaje i Opštinskom Sudu u Staroj Pazovi. Ti procesi su još uvek u toku. Očekuje se da budu završeni tek naredne godine, a otpušteni članovi sindikata su optimisti, jer je sudu dostavljena sva potrebna dokumentacija po kojoj se vidi da su jasno prekršena njihova prava.

U međuvremenu je poslato pismo Direktoru Gorenja Branku Apatu u kome je on obavešten o dešavanjima u fabrici u Staroj Pazovi, a pisma su poslata i Ambasadoru Slovenije u Srbiji, ministrima u vladi Srbije, kao i Savezu Slobodnih Sindikata Slovenije i Sindikatu Velenjskog Gorenja sa kojima je i organizovan sastanak u Beogradu 23.10.2009. Na tom sastanku je delegacija slovenačkih sindikata obaveštena o svim problemima koje su radnici u Staroj Pazovi imali i koje još uvek imaju u svom preduzeću. Dat im je snimak RTS-a u kome Direktor Mirko Lešnik priznaje da postoje blanko potpisani raskidi ugovora. Uručena im je i dokumentacija gde se vidi da je sindikat legalno izabran i da je rukovodstvo Gorenja u Staroj Pazovi na vreme obavešteno o tome.

 

Dok čekaju ishod sudskih procesa otpušteni radnici redovno se okupljaju u kancelariji Saveza Samostalnih Sindikata Stare Pazove gde organizuju svoje naredne aktivnosti. Oni su u stalnom kontaktu sa ostalim članovima sindikata još uvek zaposlenim u fabrici koji svakodnevno trpe diskriminaciju od strane rukovodstva.

Na žalost niko iz opštinske vlasti se nije oglasio povodom ovog pitanja. Postojale su najave da bi neko iz Opštine mogao da organizuje razgovore između oštećenih radnika i direktora fabrike, međutim do toga još uvek nije došlo.

 

Dejan Đorđević jedan od osnivača sindikata rekao nam je da se njegova i porodice ostalih otpuštenih ljudi nalaze u teškim materijalnim situacijama, ali i da su dodatno zabrinuti jer im uskoro zdravstvene knjižice neće više biti overene.

-     Mi smo posle nove godine u nezavidnoj situaciji, jer nećemo imati zdravstveno osiguranje. Naš kolega Davor Kalik je insulinski zavisnik, a kod mene je situacija takođe teška. Tu je troje dece, žena mi je operisala kičmu, nezaposlena je, niko od nas neće imati osiguranje, a uz to smo ostali i bez mojih primanja. Ne dobijam platu i nemamo osnovna sredstva za izdržavanje. I ostali radnici su u jako teškom položaju i svi se snalazimo na razne načine, uglavnom nam pomažu roditelji i ostala rodbina.

 

I pored ove teške situacije i činjenice da su svi već pozajmljivali novac kako bi mogli da obezbede svojim porodicama makar one osnovne potrebe, ovi ljudi ne žele da prekinu borbu. Ne odustaju od svojih poslova u Gorenju iako bi, zbog velikog iskustva i znanja u oblastima kojima se bave, lako našli posao na drugom mestu.

Njihov cilj je da se napokon situacija u fabrici promeni. Da rukovodstvo snosi odgovornost za svoje greške i da ga, nakon završenih sudskih procesa i posle kazni i odšteta koje će firma verovatno platiti, uprava Gorenja u Sloveniji smeni. To bi bila nova šansa za ovu slovenačku fabriku da nam pokaže kako su loši uslovi za radnike u Staroj Pazovi za njih izuzetak, a ne pravilo.