Centralna deponija sve ozbiljniji zagađivač vazduha, zemljišta i vode

U opštini Stara Pazova postoji više ozbiljnih ekoloških problema koji se zapostavljaju i ne rešavaju. Možda i najozbiljniji je problem centralne deponije koja iz godine u godinu sve više ugrožava zdravlje ljudi.

U ovom tekstu, pokušaćemo da predstavimo kakve su potencijalne posledice ovog problema, kako je on nastao i kako se može rešiti.

Poslednjih godina, uglavnom u toplijim danima, na lokalnoj deponiji redovno izbijaju veliki požari, čiji dim obavija okolna naselja. Osim što stvara neprijatan miris taj dim je veliki zagađivač samog vazduha i ostavlja negativne posledice na zdravlje stanovnika naše opštine.

Još 2014. godine, tadašnji director Čistoće Milan Končarević rekao je da Opština Stara Pazova nema deponiju, već veliko kontrolisano smetliše. On je tada upozorio da je samo pitanje trenutka kada će taj “vulkan” proraditi i napraviti veliku štetu pre svega građanima naselja Stara Pazova. Končarević je tada upozorio i da trenutni načini odlaganja smeća, u zemljište i vodu unose štetne materije i ugrožavaju sve buduće generacije. 

Prema rečima diplomiranog biologa Živana Ulemeka, za požar na deponiji odgovoran je metan koji se proizvodi raspadom organske komponente komunalnog otpada.

Metan pali plastiku, čijim sagorevanjem se u atmosferu oslobađaju stotine vrsta zagađujućih materija: od čestičnih materija, preko ugljen monoksida, formalina, do polihlorovanih bifenila i tetrafenila, od kojih svaka grupa obuhvata više stotina kancerogenih i hepatotoksičnih supstanci.

Ulemek je i bivši radnik Čistoće i prema njegovim saznanjima, rukovodstvo Čistoće poslednjih godina nije preduzelo nijedan ozbiljniji korak ka saniranju probema na deponiji, dok  je od drugih radnika Čistoće čuo da su cevi koje su 2010. godine postavljene za "degaziranje", tj. odvođenje metana zatrpane i neupotrebljive.

Osim zagađenja vazduha trenutni način odlaganja otpada značajno zagađuje i vodu i zemljište, ali u kojoj meri to je teško oceniti, pošto ne postoje adekvatna istraživanja.

Osim ovih problema, u više navrata, zbog gustog dima koji je dolazio sa deponije, vidljivost na autoputu je bila značajno smanjena što je ugrožavalo sve vozače i putnike.

Osnovno pitanje koje se nameće posle ovog uvoda je kako smo došli u situaciju da u 2020. godini nemamo razvijen bezbedan sistem za odlaganje komunalnog i drugog otpada?

Zašto se već godinama dozvoljava guranje pod tepih tog problema koji ugrožava sve stanovnike naše i okolnih opština, a naročito radnike Čistoće koji svake godine rizikuju svoje živote kako bi požari koji izbijaju bili sanirani i ugašeni.

Da bismo odgovorili na ta pitanja moraćemo da se vratimo u osamdesete godine prošlog veka. Izgradnja takozvane Centralne deponije započeta je uporedo sa izgradnjom auto puta Beograd – Novi Sad.
Prema tadašnjem planu deponija je trebala da posluži za prelazni period od 10 godina.

U tom prvobitnom obliku deponija je ispunjavala osnovne ekološke standarde, ali ipak nije dobila upotrebnu dozvolu koju i do danas nema.

Kasnije je proširivana i produbljivana, bez bilo kakve dokumentacije i vršenja geoloških istraživanja.

Prvi ozbiljniji pomak načinjen je posle 2000. godine kada je počela da se spominje izgradnja moderne regionalne sanitarne deponije, koja bi se nalazila u Inđiji i obuhvatala šest sremskih opština.
2007. godine, na inicijativu Finske ambasade u Beogradu, započeti su razgovori predstavnika šest opština, posle čega je potpisan i sporazum između opština o saradnji na ovom projektu.  

Tada je predviđeno da u isto vreme sa radom počnu regionalna deponija i postrojenje za separaciju otpada, a da svaka opština na svojoj teritoriji ima transfer stanice na kojima bi se vršila gruba separacija otpada.
Četiri godine kasnije, 2011. godine, potpisan je ugovor o izgradnji prve faze regionalne sanitarne deponije. Radovi su delom finansirani iz Republičkog Fonda za zaštitu životne sredine i procenjeni su na oko 12 miliona evra.

U tom trenutku je izgledalo kao da bi ovaj višedecenijski problem mogao uskoro biti rešen, ali politička situacija se uskoro promenila i smenom vlasti i projekat je pauziran.
2012. godine održani su parlamentarni i predsednički izbori posle kojih je Srpska napredna stranka preuzela sve najvažnije poluge vlasti u Srbiji, a u Inđijskoj opštini i Pokrajini još uvek je najuticajnija bila Demokratska stranka.

Izgradnja regionalne deponije delimično je zavisila od republičnog fonda za zaštitu životne sredine koji je ubrzo posle parlamentarnih izbora ukinut. U trenutku gašenja fonda 2013. Godine, prema izjavama tadašnjih nadležnih završeno je 75 odsto radova na izgradnji i opremanju regionalne deponije. Izgrađene su dve kasete za odlaganje otpada sa kompletnom izolacijom, saobraćajnice u okviru deponije i trafo stanica, a preostali su još radovi na izgradnji administrativne zgrade, radionice, reciklažnog centra, prečistača otpadnih voda.

Tadašnje rukovodstvo opštine Inđija nije uspelo da obezbedi preostala sredstva i nerešena situacija ostala je do lokalnih izbora 2016. godine. Nakon tih izbora Srpska napredna stranka uspela je da osvoji dovoljan broj glasova za formiranje vlasti i u Inđijskoj opštini, dok je u opštini Stara Pazova ta stranka najuticajnija još od 2012. Godine.

Umesto da se nastave razgovori i pronađe način da se završi regionalna sanitarna deponija, lokalna vlast u opštini Stara Pazova krajem 2013. godine započinje projekat izgradnje regionalnog postrojenja za preradu industrijskog otpada. Ta informacija među građanima izaziva veliki strah, dolazi do revolta i potencijalnog sukoba meštana i predstavnika lokalne samouprave.

Iz lokalne samouprave su apelovali na građane da nema razloga za strah od potencijalne ekološke katastrofe, ali je prvog marta ipak održan skup građana u Staroj Pazovi, na kome je oko 500 prisutnih izrazilo stav da takvom postrojenju nije mesto u našoj opštini. Taj projekat je nakon toga pauziran, ali nemamo potvrdu da se od njega do danas u potpunosti odustalo.

Prema lokalnom planu upravljanja otpadom, napisanom 2010. godine, još tada je bilo jasno da deponija praktično tinja 365 dana u godini i da je maksimalni rok za nastavak njenog korišćenja do 2015. godine. Ta tvrdnja se ispostavila kao tačna, pošto su ozbiljniji požari na deponiji poslednjih godina sve učestaliji, a uglavnom kreću sa sezonom toplijeg vremena.

Ove godine prvi veliki požar desio se već u aprilu, pre desetak dana, pri spoljnoj temperaturi vazduha od jedva nešto više od 20 stepeni. Uskoro ćemo saznati da li to znači da nas ovog leta očekuje još gora situacija nego prethodnih godina.