Likovna jesen Nove i Stare Pazove

Novopazovčani imaju priliku da vide slikarske radove svojih sugrađana. Posle te izložbe (koja se još uvek može videti u gotovo istoj postavci) ljudi na ulici su ti poznatiji i ako ih i ne poznaješ. Možda je taj-ta koju si susreo upravo umetnik, možda umetnik u pokušaju, koji je sebe, jednu svoju bolju stranu, na toj grupnoj izložbi, stavio na sud komšiji koji samo protutnji pored njega, jureći svoje brige.

Umetnik pokaže neku svoju ljubav ili mnoštvo ljubavi putem tema, kroz boje koje su mu dominantne ili stoje u tišini pozadine. I tu, u potezu kičice, olovke, krede u boji, važi pravilo, kao i u ljubavi prema ženi, ili žene prema muškarcu, da jedna ljubav uvek vodi drugoj ljubavi. Ima tu i strasti, čak i besa ali i mirnoće zavesa i predmeta koji su mrtvi dok ih čovek ne uzme u ruke i udahne im život upotrebe.

Skulptura žene od drveta tako je urađena da ne možeš da odoliš da joj dlanom ne pređeš preko grudi. Za sreću.

julija1

Kao što muški, a i ženski posmatrači, dodiruju grudi Julije u Veroni.

Gipsani odlivak , ‘Đurađ’ Jelene Pantelić iritira na sasvim drugi način. Potsećada u lepoti nema ravne linije.

 

Branka Pantelić

Umetnica, Branka Pantelić, se sklonila u senke stvari krhkog značenja. Život, dok se crtaanje kredama u boji dešava, neka još malo pričeka.

 

Samostalna izložba knjinjanke, a naše, staropazovačke, sugrađanke, Slađane Šimprage pod nazivom ‘Ima jedan svet’.

 

Slađana 1

Naziv izložbe je ne može bolji. Nema nostalgije, tuge, već samo lepote. Lepota amaterskog slikarstva je tome što ne teži da, niti i jednoj slici, da ujednači stil ili boju. Nema u slikarki Slađani onog profesionalnog slikara koji je nezadovoljan potezom dok ne dosegne savršenstvo izraza. Profesionalac je, studirajući i čekajući dolazak profesora nacrtao tokom studija pet hiljada portreta. Studenti crtaju jedan drugog i kada izađu sa akademije oni su utkali u svoje stvaralačke ličnosti rutinu koju će da koriste ali protiv koje će i da vode teške obračune. Kod Slađane, to tako ne funkcioniše. Ona je slobodna. Skače Slađana sa teme na temu kao da beži od vlastite vizuelnosti. Leti svom svojom mladošću da što više vidi i otrgne od zaboravljanja. Pokret rukom, kako joj kičica ostavlja trag, kreće realistički, gotovo superrealizmom, na slikama ‘Čoban sa Dinare’, ‘Vrata kninske tvrđave’, ‘Stari ključ od konobe’ a zatim sledi ekspresionistički prikaz ‘Hram Svetog Save’. Sa slikom ‘Klapa’ Slađana je već u slikarstvu naivnih slikara. ‘Majka Božija’ je dvodimenzionalno freska-slikarstvo Lavanda a ‘Lavanda’ ima u sebi nešto od klasike japanskog stila slikanja.

IMG_7951

Crtežska nedoslednost u slikanju konja je nešto što bih definisao kao otpor podčinjavanju crtežu.

‘Manastir Ostrog’ je slikan njenim dominantnim pristupom crtežu i boji. Nema neba, samo šekspirovska i biblijska surovost religijskog trajanja.

Detalj

Slađana napominje: ” Najvidljiviji stvaraoci koje poznajem jesu oni umetnici čiji je medij sam zivot. Oni koji izražavaju ne izražajno-bez kičice, četkica, gline ili gitare. Oni ne slikaju i ne vajaju-njihov medij je život. Sve čega se njihovo prisustvo dotakne poboljšava život. Oni vide i ne moraju da crtaju. Oni su umetnici samog postojanja.”

Portret devojčice u ogrtaču-kapuljači je vrhunsko delo.

 

Zorica Opavski, organizator, odlično je obavila organizatorski posao. Bilo je toliko posetilaca da se jedva moglo pogledom prići umetnici.

 

Zorica Opavski